nȁdničārev

prid. G nȁdničāreva; ž. nȁdničāreva, s. nȁdničārevo koji pripada nadničaru; sin. nadničarov

nȁdničārka

im. ž. G nȁdničārkē, DL nȁdničārki; mn. N nȁdničārke, G nȁdničārkā/nȁdničārkī žena koja radi za nadnicu

nȁdničārov

prid. G nȁdničārova; ž. nȁdničārova, s. nȁdničārovo usp. nadničarev

nàdnijēti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadnèsem, 3. l. mn. nadnèsū, imp. nadnèsi, aor. nȁdnijēh/nadnèsoh, prid. r. m. nȁdnio, ž. nȁdnijēla, s. nȁdnijēlo, mn. nȁdnijēli, prid. t. nadnèsen podignuti ili staviti što nad koga ili što [~ ruku nad čelo] • nàdnijēti (se) prijel. naginjući se postaviti što iznad koga ili čega [~ glavu nad dijete; ~ se nad dijete]; sin. nadviti (se); vidski paranjak: nadnositi

nadnòsiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàdnosīm, 3. l. mn. nàdnosē, imp. nadnòsi, aor. nadnòsih, imperf. nàdnošāh/nadnòsijāh, prid. r. nadnòsio, prid. t. nàdnošen podizati ili stavljati što nad koga ili što [~ ruku nad čelo] • nadnòsiti (se) prijel. naginjući se postavljati što iznad koga ili čega [~ glavu nad dijete; ~ se nad dijete]; sin. nadvijati (se); vidski paranjak: nadnijeti

nȁdobūdan

prid. G nȁdobūdna; odr. nȁdobūdnī, G nȁdobūdnōg(a); ž. nȁdobūdna, s. nȁdobūdno koji je naivan i pun ambicije [~ student]

nȁdobudnōst

im. ž. G nȁdobudnosti, I nȁdobudnošću/nȁdobudnosti osobina onoga koji je nadobudan

nàdōći

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. nàdōđēm, 3. l. mn. nàdōđū, imp. nadóđi, aor. nadóđoh, prid. r. nàdošao 1. 3. l. izići ili se pojaviti naglo i u velikoj količini [Voda nadolazi do kuća.] 2. u određenome trenutku otkriti ili spoznati što [~ do ideja za knjigu; ~ do problema; ~ do rješenja]; vidski paranjak: nadolaziti

nadográditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadògrādīm, 3. l. mn. nadògrādē, imp. nadográdi, aor. nadográdih, prid. r. nadográdio, prid. t. nadògrāđen 1. v. dograditi 2. pren. dopuniti čime novim ono što već postoji [~ računalni program] 3. dodati već dograđenomu; vidski paranjak: nadograđivati

nadograđívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadogràđujēm, 3. l. mn. nadogràđujū, imp. nadogràđūj, aor. nadograđívah, imperf. nadogràđīvāh, prid. r. nadograđívao, prid. t. nadogràđīvān 1. v. dograđivati 2. pren. dopunjivati čime novim ono što već postoji [~ računalni program] 3. dodavati već dograđenomu; vidski paranjak: nadograditi

nȁdohvāt

prij. GD označuje da se tko ili što nalazi u izravnoj blizini koga ili čega, kao da se može dohvatiti rukom [držati ~ djeci]

nȁdoknada

im. ž. G nȁdoknadē; mn. N nȁdoknade, G nȁdoknādā 1. usp. naknada 2. zamjena za što neodržano ili neispunjeno [~ nastave]

nadòknaditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadòknadīm, 3. l. mn. nadòknadē, imp. nadòknadi, aor. nadòknadih, prid. r. nadòknadio, prid. t. nadòknađen 1. dati komu naknadu za što [~ putne troškove; ~ štetu od suše]; sin. naknaditi zast. 2. učiniti što naknadno, napraviti nakon predviđenoga vremena [~ nastavu; ~ zaostatke u poslu]; vidski paranjak: nadoknađivati

nadoknàdiv

prid. G nadoknàdiva; odr. nadoknàdivī, G nadoknàdivōg(a); ž. nadoknàdiva, s. nadoknàdivo koji se može nadoknaditi [~ gubitak; ~ zaostatak]; ant. nenadoknadiv

nadoknàdivōst

im. ž. G nadoknàdivosti, I nadoknàdivošću/nadoknàdivosti svojstvo onoga što je nadoknadivo; ant. nenadoknadivost

nadoknađívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadoknàđujēm, 3. l. mn. nadoknàđujū, imp. nadoknàđūj, aor. nadoknađívah, imperf. nadoknàđīvāh, prid. r. nadoknađívao, prid. t. nadoknàđīvān 1. davati komu naknadu za što [~ putne troškove; ~ štetu od suše] 2. činiti što naknadno, napraviti nakon predviđenoga vremena [~ nastavu; ~ zaostatke u poslu]; vidski paranjak: nadoknaditi

nadòlaziti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. nadòlazīm, 3. l. mn. nadòlazē, imp. nadòlazi, aor. nadòlazih, imperf. nadòlažāh, prid. r. nadòlazio 1. 3. l. izlaziti ili se pojavljivati naglo i u velikoj količini [Voda nadolazi do kuća.] 2. u određenome trenutku otkrivati ili spoznavati što [~ do ideja za knjigu; ~ do problema; ~ do rješenja]; vidski paranjak: nadoći

nadolijévati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadòlijēvām, 3. l. mn. nadolijévajū, imp. nadòlijēvāj, aor. nadolijévah, imperf. nadòlijēvāh, prid. r. nadolijévao, prid. t. nadòlijēvān 1. v. dolijevati 2. lijevati u ono čemu se već što dolilo; vidski paranjak: nadoliti

nadòliti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nȁdolijēm, 3. l. mn. nȁdolijū, imp. nadòlīj, aor. nadòlih, prid. r. m. nȁdolio, ž. nȁdolīla, s. nȁdolīlo, mn. nȁdolīli, prid. t. nadolìven 1. v. doliti 2. naliti u ono čemu se već što dolilo; vidski paranjak: nadolijevati

nȁdolje

pril. prema dolje, prema donjemu mjestu [kotrljati se ~]; ant. nagore²

nadòmak

prij. GD označuje da se tko ili što nalazi u izravnoj blizini koga ili čega [biti ~ grada; biti ~ rješenju]

nadòmjestak

im. m. G nadòmjestka; mn. N nadòmjestci, G nadòmjestākā proizvod kojim se što nadomješta; sin. (surogat)

nadòmjestan

prid. G nadòmjesna; odr. nadòmjesnī, G nadòmjesnōg(a); ž. nadòmjesna, s. nadòmjesno koji nadomješta što [nadomjesna terapija]

nadòmjestiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadòmjestīm, 3. l. mn. nadòmjestē, imp. nadòmjesti, aor. nadòmjestih, prid. r. nadòmjestio, prid. t. nadòmješten zamijeniti koga ili što kime ili čime drugim; vidski parnjak: nadomještati

nadomjéštati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadòmjēštām, 3. l. mn. nadomjéštajū, imp. nadòmjēštāj, aor. nadomjéštah, imperf. nadòmjēštāh, prid. r. nadomjéštao, prid. t. nadòmjēštān zamjenjivati koga ili što kime ili čime drugim; vidski parnjak: nadomjestiti

nadopísati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadòpīšēm, 3. l. mn. nadòpīšū, imp. nadopíši, aor. nadopísah, prid. r. nadopísao, prid. t. nadòpīsān 1. v. dopisati 2. dodati već dopisanomu; vidski paranjak: nadopisivati

nadopisívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadopìsujēm, 3. l. mn. nadopìsujū, imp. nadopìsūj, aor. nadopisívah, imperf. nadopìsīvāh, prid. r. nadopisívao, prid. t. nadopìsīvān 1. v. dopisivati 2. dodavati već dopisanomu; vidski paranjak: nadopisati

nadoplaćívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadoplàćujēm, 3. l. mn. nadoplàćujū, imp. nadoplàćūj, aor. nadoplaćívah, imperf. nadoplàćīvāh, prid. r. nadoplaćívao, prid. t. nadoplàćīvān 1. v. doplaćivati 2. dodavati već doplaćenomu; vidski paranjak: nadoplatiti

nȁdoplata

im. ž. G nȁdoplatē; mn. N nȁdoplate, G nȁdoplātā v. doplata

nadoplátiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadòplātīm, 3. l. mn. nadòplātē, imp. nadopláti, aor. nadoplátih, prid. r. nadoplátio, prid. t. nadòplāćen 1. v. doplatiti 2. dodati već doplaćenomu; vidski paranjak: nadoplaćivati

nȁdopuna

im. ž. G nȁdopunē; mn. N nȁdopune, G nȁdopūnā v. dopuna

nadòpuniti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadòpunīm, 3. l. mn. nadòpunē, imp. nadòpuni, aor. nadòpunih, prid. r. nadòpunio, prid. t. nadòpunjen 1. v. dopuniti 2. dodati već dopunjenomu; Vidski parnjaci: nadopunjati, nadopunjavati, nadopunjivati

nadopúnjati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadòpūnjām, 3. l. mn. nadopúnjajū, imp. nadòpūnjāj, aor. nadopúnjah, imperf. nadòpūnjāh, prid. r. nadopúnjao, prid. t. nadòpūnjān 1. v. dopunjati 2. dodavati već dopunjenomu; sin. nadopunjavati, nadopunjivati; vidski paranjak: nadopuniti

nadopunjávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadopùnjāvām, 3. l. mn. nadopunjávajū, imp. nadopùnjāvāj, aor. nadopunjávah, imperf. nadopùnjāvāh, prid. r. nadopunjávao, prid. t. nadopùnjāvān usp. nadopunjati

nadopunjívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadopùnjujēm, 3. l. mn. nadopùnjujū, imp. nadopùnjūj, aor. nadopunjívah, imperf. nadopùnjīvāh, prid. r. nadopunjívao, prid. t. nadopùnjīvān usp. nadopunjati

nadovézati se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. nadòvēžēm se, 3. l. mn. nadòvēžū se, imp. nadovéži se, aor. nadovézah se, prid. r. nadovézao se, prid. t. nadòvēzān dodati, izreći što ili izgovoriti nastavljajući se na prethodno izrečeno [Nadovezao se na učiteljeve riječi.]; vidski parnjak: nadovezivati se

nadovezívati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. nadovèzujēm se, 3. l. mn. nadovèzujū se, imp. nadovèzūj se, aor. nadovezívah se, imperf. nadovèzīvāh se, prid. r. nadovezívao se, prid. t. nadovèzīvān dodavati, reći što ili govoriti nastavljajući se na prethodno izrečeno [Nadovezivao se na učiteljeve riječi.]; vidski parnjak: nadovezati se

nadozídati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadòzīdām, 3. l. mn. nadozídajū, imp. nadòzīdāj, aor. nadozídah, prid. r. nadozídao, prid. t. nadòzīdān 1. v. dozidati 2. zidanjem dograditi već dozidano; vidski paranjak: nadozidavati

nadozidávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadozìdāvām, 3. l. mn. nadozidávajū, imp. nadozìdāvāj, aor. nadozidávah, imperf. nadozìdāvāh, prid. r. nadozidávao, prid. t. nadozìdāvān 1. v. dozidavati 2. zidanjem dograđivati već dozidano; vidski paranjak: nadozidati

nadrástati

gl. nesvrš. prijel. prez. 3. l. jd. nàdrāstām, 3. l. mn. nadrástajū, imp. nàdrāstāj, aor. nadrástah, imperf. nàdrāstāše, prid. r. nàdrāstao pokazivati veću zrelost ili imati snažniju svijest od uobičajene [~ nesuglasja radi općega dobra]; vidski parnjak: nadrasti

nàdrāsti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadrástem, 3. l. mn. nadrástū, imp. nadrásti, aor. nadrástoh, prid. r. nàdrāstao pokazati veću zrelost ili imati snažniju svijest od uobičajene [~ nesuglasja radi općega dobra]; vidski parnjak: nadrastati

nȁdražāj

im. m. G nȁdražāja; mn. N nȁdražāji, G nȁdražājā osjećaj izazvan djelovanjem na organe osjeta [~ kože]; sin. (iritacija)

nadrážiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàdrāžīm, 3. l. mn. nàdrāžē, imp. nadráži, aor. nadrážih, prid. r. nadrážio, prid. t. nàdrāžen prouzročiti jači rad osjetila [~ kožu]; sin. (iritirati); vidski parnjak: nadraživati

nadražívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadràžujēm, 3. l. mn. nadràžujū, imp. nadràžūj, aor. nadražívah, imperf. nadràžīvāh, prid. r. nadražívao, prid. t. nadràžīvān prouzročivati jači rad osjetila [~ kožu]; sin. (iritirati); vidski parnjak: nadražiti

nadreàlist

im. m. G nadreàlista, V nadreàlistu; mn. N nadreàlisti, G nadreàlīstā sljedbenik nadrealizma

nadreàlistica

im. ž. G nadreàlisticē; mn. N nadreàlistice, G nadreàlistīcā sljedbenica nadrealizma

nadrealìstičin

prid. G nadrealìstičina; ž. nadrealìstičina, s. nadrealìstičino koji pripada nadrealistici

nadrealìstičkī

prid. G nadrealìstičkōg(a); ž. nadrealìstičkā, s. nadrealìstičkō koji se odnosi na nadrealiste i nadrealizam [nadrealistička drama]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga